Totalna proteza: posledica gubitka zuba
Totalna proteza je krajnja posledica vađenja zuba, odnosno njihovog gubitka. Vađenje zuba predstavlja poslednji korak u terapiji oboljenja zuba, a dešava se najčešće kao posledica neadekvatno lečenog karijesa, neadekvatnog endodontskog tretmana ili usled parodontalnih oboljenja.
Najčešće se gubitak zuba kod jedne osobe ne događa odjednom, već je to proces koji traje godinama, a kao krajnju posledicu ima potpunu bezubost. U najvećem broju slučajeva se najduže očuvaju prednji zubi, odnosno zubi interkaninog sektora, o kojima se pre svega zbog osnovne estetike i higijene zuba vodi i najviše računa, pa je samim tim u toj regiji i alveolarna kost najviše očuvana.
Osnovno pravilo kod gubitka zuba je da se s vremenom, usled nedostatka korenova, odnosno funkcije zuba, dolazi do resorpcije tj. povlačenja alveolarnog grebena koji prestaje da bude ishranjivan od strane organizma, i sledstveno tome, dolazi do njegovog smanjenja ili potpunog nestanka.
Ukoliko bezubost traje duže, i ne rešava se protetski ili implantološki, to će i uslovi za adekvatnu terapiju vremenom biti nepovoljniji.
Potpuna bezubost je vrlo komplikovano stanje, koje, ukoliko se ne rešava, može da dovede do niza poremećaja u organizmu, pre svega vezanih za gastrointestinalni trakt. To se najčešće manifestuje kroz neadekvatno mlevenje hrane, i sledstveno tome njeno otežano dalje varenje u digestivnom traktu. Ono što je bitno istaći je da je izgubljene zube, kao i deo koštanog grebena moguće nadomestiti, i ponovo uspostaviti njihovu funkciju, govor i žvakanje.

Totalna proteza
Totalne proteze: problemi i rešenja
Totalne proteze su vid rehabilitacije bezubih pacijenata u tradicionalnoj stomatologiji. Njima se nadoknađuju kako zubi, tako i izgubljena meka i tvrda tkiva. One svoju stabilnost i retenciju ostvaruju intimno naležući na sluzokožu alveolarnog grebena kao i koštanu podlogu, u zavisnosti od toga da li je u pitanju totalna proteza gornje vilice ili donja totalna proteza.
Ukoliko totalna proteza, iz određenih razloga, ne omogućava normalan govor, žvakanje hrane, i ukoliko se pomera u svakodnevnoj funkciji, to može značajno uticati na kvalitet života i svakako uzrokovati nezadovoljstvo osobe koja je nosi.
Neadekvatne totalne proteze mogu kao komplikaciju da dovedu i do nastanka pokretnog alveolarnog grebena, promene osećaja ukusa, ubrzavanje resorpcije koštanog grebena itd.
Potrebno je istaći da je nekada stanje alveolarnog grebena gornje ili donje vilice takvo da i pored obučenosti i umešnosti lekara nije moguće izraditi adekvatne, odnosno, stabilne totalne proteze. U takvim slučajevima je neophodno pristupiti drugačijem protetskom pristupu.
Najadekvatniji i svakako najsavremeniji način rešavanja problema stabilnosti i retencije svih totalnih proteze, bez obzira na stanje kosti, je ugradnja implantata koji služe kao nosači proteza, preko posebnih kopči, lokatora, jednom rečju: totalna proteza sa implantatima. Implantati su titanijumske nadoknade koje se ugradjuju u kost vilice i koji predstavljaju zamenu za koren zuba. Da bi ugradnja implantata bila moguća potrebno je da kost zadovoljava određene uslove: kao što su tip kosti, odnosno kvalitet kosti, visina i širina grebena, ali i opšte zdravstveno stanje pacijenta.
Lokator sa kapicom
Totalna proteza na implantatima
Kod planiranja izrade proteze na lokatorima neophodno je znati da je minimalan broj implantata koji će nositi protezu u donjoj vilici 2 – dakle totalna proteza na 2 implantata, a u gornjoj 4. Kod postavke implantata koji će se kasnije koristiti za nošenje totalne proteze na lokatorima, neophodno je sačekati minimalan period oseointegracije, propisan od strane proizvođača implantata.
Nakon oseointegracije sledi faza otvaranja implantata. Tada se pristupa uklanjanju mekog tkiva koje u manjoj meri ili u potpunosti prekriva kapicu implantata. U implantat se postavlja lokator, dok se kapica kojom se proteza kači na njega postavlja u protezu. Tako proteza i implantat preko lokatora, po principu patrice i matrice, ostvaruju vezu. Nakon postavljanja proteze u usta lokatori nisu vidljivi.
Zbog svog oblika, i funkcije da retinira i stabilizuje protezu, lokator pruža komfor pri nošenju proteza, bez rizika od iznenadnog pomeranja ili nestabilnosti. Na taj način, totalna proteza daje maksimalan efekat kako u estetskom tako i u svakom drugom pogledu.
Kada se izrađuje gornja totalna proteza na lokatorima, može se redukovati nepčana ploča što je naročito značajno za pacijente sa pojačanim refleksom za povraćanje. Time se oslobađa i nepce pacijenta, čime se vraćaju svi osećaji ukusa hrane koji su bili blokirani akrilatnim nepcem na totalnim protezama.
Proteza na lokatorima se može i mora skidati radi održavanja dobre higijene kako proteze, tako i lokatora i implantata koji je nose.
Proteza na lokatorima
Totalna proteza sa lokatorima vs. obične totalne proteze
Pacijenti koji su ranije nosili obične totalne proteze, po pravilu su zadovoljniji protezama na lokatorima, jer im pružaju sigurnost i povećavaju samopouzdanje u svakodnevnim životnim obavezama. Ukoliko se nakon postavke implantata i izrade proteze na lokatorima nastavi povlačenje desni i alveolarnog grebena, proteze se mogu podložiti, reparirati, u svakom trenutku, bez rizika ugožavanja njene stabilnosti ili položaja u ustima.
Autor teksta: Mr sci dr Dragan Gavrilov